opasan mali

<script type="text/javascript"><!-- google_ad_client = "ca-pub-8057436899448183"; /* nostalgija i... */ google_ad_slot = "6434801778"; google_ad_width = 728; google_ad_height = 90; //--> </script> <script type="text/javascript" src="http

24.02.2010.

Kontakt (1997.)



Prošlo je nešto više od 10 godina otkako je film Kontakt redatelja roberta Zemeckisa ugledao svjetlo dana (točnije mrak kino dvorana, ali nije bitno), o njemu je rečeno već sve što je trebalo biti rečeno, no ipak nije na odmet još se jednom osvrnuti na jedan od značajnijih SF–filmova devedesetih.

Iako se tu radi o visokobudžetnom spektaklu pozamašne minutaže ($90 mil., 2 i pol sata), zapravo se radi o character based filmu koji na zanimljiv način suprostavlja (ali i povezuje) likove potpuno dijametralno suprotnih svjetonazora i uvjerenja.

Centralni lik u filmu je Dr. Eleanor "Ellie" Arroway, predani radio-astronom koji u sklopu projekta SETI (Search For..., dalje znate) osluškuje signale sa udaljenih zvijezda u nadi da će (ma koliko to statistički bilo malo vjerojatno) naići na jedan poslan od strane inteligentnih izvanzemaljskih bića. Razvoj Ellie kao lika pratimo još od ranog djetinjstva kroz niz flashbackova koji nam otkrivaju njenu radoznalu prirodu, ali i upornost i svojeglavost karakterističnu za genijalne umove. Ona odrasta uz samohranog oca Teda, koji već u njenoj ranoj dobi otkriva gore navedene osobine, te ju bezrezervno usmjerava i potiče. Ellie na kraju odrasta u osobu nenadmašna entuzijazma, ali i u okorjelog skeptika, naročito prema "neznanstvenim pitanjima", prvenstveno vezanim uz religiju. Saznajemo kako je još kao djevojčica "izbačena" s vjeronauka jer je postavljala previše (drskih) pitanja, odakle i lagani animozitet naspram "ljudi od boga" i sličnih.

Još jedan bitan protagonist je karizmatični Palmer Joss (Matthew McConaughey), kojeg Ellie upoznaje u Puerto Ricu, a koji je vrlo brzo osvoji svojim (valjda) šarmom. No nemali šok stiže nakon što Ellie sazna da je Palmer zapravo propovjednik (kasnije i predsjednički savjetnik za religijska pitanja). Upravo je između njih dvoje ostvareno nekoliko zanimljivih dijaloga na relaciji religija/znanost, o tome više kasnije.

Nakon što SETI ostane bez financijskih sredstava za istraživanja u Puerto Ricu, Ellie svojim nastupom uspijeva impresionirati ekscentričnog i tajnovitog multimilijardera S.R. Haddena (John Hurt), koji joj omogućuje nastavak istraživanja na novoj lokaciji u New Mexicu. Da će se Haddenu isplatiti investicija, pokaže se kada SETI ekipa napokon primi autentični izvanzemaljski signal, koji stiže iz sazviježđa Vega. A tada, očekivano, opći cirkus! Predsjednikov savjetnik za nacionalnu sigurnost (James Woods) dolazi s vojnicima u namjeri da militarizira projekt, kako zli Veganci nebi izvršili invaziju na Zemlju, dok paralelno iz svih kuteva Amerike (i šire, valjda) pristižu mase NLO-fanatika, religijskih fanatika, znatiželjnika i tko zna kakvih sve čudaka. Ellie uskoro biva izgurana u drugi plan, a zasluge si pripisuju svi osim nje, uključujući Davida Drumlina (Tom Skerrit), njenog nadređenog, koji je, usput budi rečeno, cijeli projekt smatrao gubljenjem vremena.

Iako se na početku čini da signal ne zadrži ništa drugo negoli snimku Adolfa Hitlera pri otvorenju OI u Berlinu, daljnjom analizom otkrije se da se Hitler vratio sa nekakvim tehničkim nacrtima, koje nije bilo moguće dešifrirati. No kluč enkripcije pronalazi Hadden koji ga daje Ellie, ne bi li joj omogućio da se vrati u centar pozornosti. Tada se otkriva prava svrha izvanzemaljske poruke. Tehnički nacrti u detalj opisuju izradu naprave koja će jednog astronauta odvesti u duboki svemir. Nitko ne zna "točno" gdje naprava vodi, a ni na koji način, no unatoč tome, svjetske vlade zajednički financiraju njenu izgradnju. Tada se postavlja pitanje: "Tko ide"? Kandidata je mnogo, Ellie i Drumlin među njima, i iako se Ellie čini kao idealan izbor, ona otpada kad joj Joss Palmer (sada član komisije koja bira putnika), postavi pitanje "vjeruje li u Boga". U uvjerenju da "putnik" treba zastupati većinu Zemljana, a ateisti su u znatnoj manjini, komisija izabire Drumlina. No kako sam Palmer kasnije priznaje, nije želio da Ellie ode jer bi to značilo da je više neće vidjeti (Einstein, relativnost, itd.). Kada pokušaj lansiranja propadne zbog sabotaže od strane vjerskih fanatika/terorista (pri čemu Drumlin pogiba), Ellie dobiva drugu priliku.

Jodie Foster briljira u ovoj ulozi. Vječito sama protiv svih u potrazi za temeljnim odgovorima, prepuštena sama sebi nakon smrti oca. Da je Foster vrhunska glumica, znamo još od "Jaganjaca" u kojima ju ni Anthony Hopkins nije zasjenio. Matthew McConaughey poznat nam je iz mnogo filmova, nekih boljih (odličan u sjajnom "A Time to Kill" Joela Schumachera), ali u poslijednje vrijeme uglavnom osrednjih (romantične komedije itd.). Hollywoodske rutinere (Skerrit, Woods, Hurt) nema smisla stavljati pod povećalo, kao ni režiju višestruko dokazanog majstora Roberta Zemeckisa. Neospornu kvalitetu sama priča duguje velikom Carlu Saganu (SF fanovi, prolistajte malo knjigu "Kozmos", ako već niste), prema čijem je romanu "Kontakt" i snimljen.

Kraj je iznenađujuć, otvara mjesta za nagađanja, ali od mene ga nećete čuti. Nema ni potrebe, gornji tekst ionako sadrži previše spoilera. Ono što zbilja vrijedi prokomentirati su likovi, prvenstveno Ellie i Palmer. Dvoje toliko različitih ljudi, preokupiranih potpuno suprotnim stvarima, koje se na kraju svode na isto. Pitanje "Jesmo li sami u svemiru", suštinski se toliko ne razlikuje od onog "Ima li Boga", a zapravo se odnosi na našu borbu s usamljenošću. Je li čovjek izmislio Boga, kao vječan izvor nade i utjehe, i jesmo li zbilja osuđeni živjeti samo s onim što vidimo oko sebe? Ima li nešto više od toga? Vjera u Boga stvar je osobnog izbora, često je izvor snage u najtežim životnim iskušenjima, a upravo je to ona komponenta koju znanost ne može nadomjestiti. Čak i danas, u doba fantastičnih znanstveno–tehnoloških dostignuća, znanost ne uspijeva odgovoriti na mnoga temeljna pitanja, kako o životu, tako i o svemiru. No uz svo ispunjenje koje nam vjera pruža, prijeko nam je potrebna doza trezvenosti i skepticizma bez kojeg se teško možemo nazivati intelektualnim bićima.

Vjerovanje u izvanzemaljce također nije čisto znanstveno pitanje, no znanost će njihovo postojanje jednoga dana, nadajmo se, ipak dokazati. Teško da će ga osporiti. Jer kako Ellien otac u samom filmu kaže: "Kad zaista nebi bilo nikog osim nas... Bilo bi to jedno strašno traćenje prostora."
<< 02/2010 >>
nedponutosricetpetsub
010203040506
07080910111213
14151617181920
21222324252627
28

MOJI LINKOVI

extra sajtovi za one koji zele nesto novo
www.watchtower.org www.mobile.ba
www.jw.org www.jahorina.org www.pale.net
www.banjalukafair.com







MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
12362

Powered by Blogger.ba