opasan mali

<script type="text/javascript"><!-- google_ad_client = "ca-pub-8057436899448183"; /* nostalgija i... */ google_ad_slot = "6434801778"; google_ad_width = 728; google_ad_height = 90; //--> </script> <script type="text/javascript" src="http

20.10.2010.

Stiže 'smak svijeta'


Fenomen: Crno nebo kao iz filma Dan nezavisnosti!

huffingtonpost.com

Utakmica američkog nogometa između Kansas Statea i UCF-a, koja je odigrana proteklog vikenda, bila je prekinuta na sat i pol zbog velikog nevremena koje je pogodilo Manhattan.

Nebo se zacrnilo, a pojavili su se i oblaci čudnih oblika koji su u kombinaciji s munjama stvarali rijetko viđene prizore na horizontu.

Dvoboj je prekinut već u prvoj četvrtini, a pogledi su se s terena preselili na nebo. Gore se također odvijala rijetko viđena 'utakmica', u kojoj su glavnu riječ imali crni oblaci i munje, koje su stvarale nesvakidašnje prizore. Neki američki čitatelji usporedili su oblake s onima iz filma Dan nezavisnosti.



Ubrzo je pao i jak pljusak, pa je utakmica nastavljena tek nakon više od sat i pol prekida, a slavio je Kansas sa 17:13.
20.10.2010.

Trikovi za uštedu o kojima niste imali pojma

Uvijek može još jeftinije


Thinkstock

Čak i onda kada je vaše putovanje isplanirano i dogovoreno, postoji nekoliko trikova kako uštedjeti te izbjeći neke neplanirane i iznenadne troškove.

Top pet destinacija za one s plitkim džepom
Na stranici zena.blic.rs navedeni su savjeti kako dobiti popust za sobu te što bolju uslugu:

● Ako putujete preko neke turističke agencije, platit ćete fiksnu cijenu aranžmana, no ako sami nazovete hotel i rezervirate sobu, uštedjet ćete nešto novca. Online rezervacije također bi trebalo izbjegavati jer hoteli plaćaju proviziju i do 30 posto nekim stranicama na kojima se nudi mogućnost rezervacije. Kada se odlučite za neki hotel, nazovite recepciju te ponudite cijenu manju za 20 posto, i svi će biti zadovoljni.

● Manji hoteli koji nisu dio lanca poznatih hotela bolji su i jeftiniji izbor. Kod njih postoji mogućnost pregovaranja, te se možete izboriti za manju cijenu. U većim i poznatijim hotelima to nije moguće.

● Ako želite za iste novce bolju sobu s pogledom, ne tražite to ispred ostalih gostiju. Budite diskretni i ljubazni. Isto vrijedi i ako trebate neke dodatne informacije.

● Hotelijeri nemaju ništa protiv kada im gosti za uspomenu uzmu sapun, mali šampon, losion... Na tim se stvarčicama uglavnom nalazi ime i logo hotela pa mogu biti dobra reklama, no ako uzmete hotelske ručnike – to će vam biti naplaćeno.
20.10.2010.

Zašto ste toliko umorni?


Sjedite na poslu - simptomi koje možete izbjeći

thinkstock
  • thinkstock

Ako posao možete obavljati kombinirajući sjedenje s kretanjem i stajanjem, sjedenje nije rizični faktor. No ako ste primorani dugo sjediti razmislite barem kako ublažiti simptome umora, oticanja nogu i pucanja kapilara.

Iako sjedenje ne zahtjeva toliki napor mišića poput fizički zahtjevnih poslova i ono može uzrokovati zamor mišićnog tkiva. Mišići moraju održavati trup, vrat i ramena u fiksiranom položaju. Ovaj fiksirani položaj uzrokuje stiskanje krvnih žila u mišićima što smanjuje dotok krvi u mišiće - koji za svoj rad upravo sad trebaju kisik i hranjive tvari. Nedovoljna opskrba krvi ubrzava umor i čini mišiće sklonijima ozljeđivanju.

Zaposlenik koji dugo sjedi može osjetiti i opće pogoršanje zdravlja - posebno ako i nakon posla ne vodi fizički aktivan život. Najčešći zdravstveni problemi koji se javljaju kod onih koji dugo sjede su problemi sa cirkulacijom krvi i povrede koje utječu na pokretnost.

Zbog smanjene mobilnosti usporava se rad srca i protok krvi. A održavanje istog uspravnog položaja dok sjede dodatno smanjuje cirkulaciju.

Pet načina da zavolite trčanje
Nedovoljan protok krvi, posebno krvi koja se vraća u srce iz nogu, uzrokuje nakupljanje krvi. Pritisak na donji dio bedra zbog sjedala koji je previsok može ovo dodatno otežati. To može rezultirati natečenim ili utrnulim nogama, a na koncu i proširenim venama.

Osim toga smanjen dotok krvi u mišiće potiče umor. Zbog toga se i zaposlenik koji cijeli dan provede sjedeći na koncu dana osjeća potpuno iscrpljen i umoran.

Olakšajte si ( ako već ne možete naći posao koji ne zahtjeva toliko sjedenja):
1. Redovito se ustanite - barem svakih 30 minuta istežući tijelo, rotirajući članke i šetajući barem da bi popili vodu
2. Nakon posla što više šetajte.
3. Redovito vježbajte.
4. Jedite hranu bogati vlaknima i kalijem.
5. Izbjegavajte visoke pete.
6. Izbjegavajte usku odjeću ili čarape koje stežu članke i dodatno usporavaju cirkulaciju.
7. Ne sjedite prekriženih nogu.
8. Svakodnevno izvodite vježbe rastezanja nogu.
9. Kad je to moguće podižite noge iznad razine srca.
10. Dok spavate odmorite noge držeći ih na jastuku.
11. Prestanite pušiti.
12. Slušajte melodičnu glazbu - opustit će napete mišiće.

Na koji način dugo sjedanje uzrokuje probleme s kretanjem?
Smanjena mobilnost doprinosi češćem ozljeđivanju dijelova tijela uključenih u kretanje: mišića, kostiju i ligamenata. Osim toga stalna napetost određenih dijelova poput vrata i donjih leđa utječe na lakše ozljeđivanje mišića u slučaju da se zahtjeva naglo rastezanje.

Zamor područja leđa i vrata i smanjena cirkulacija opterećuju kralježnicu i mogu uzrokovati preranu degeneraciju diskova.

I na koncu, godine sjedalačkog rada uništavaju kondiciju te smanjuju efikasnost srca i pluća. Kod ovakvih osoba česti su i problemi s probavom.
17.09.2010.

Koliko novca toliko optimizma

 

Njemačka mladež optimistično gleda u budućnost. I ona je vrlo samouvjerena. Ali, optimizam i samopouzdanje jako ovise o imovnom stanju roditelja. To je rezultat upravo objavljene studije.

 

„Vidi se znakovit optimizam, ali i jaka ovisnost o tomu kojem sloju pripadaju ispitanici“, kaže profesor Mathias Albert koji je proveo istraživanje skupa s bilefeldskim sociolozima Klausom Hurrlemannom i Gudrun Quenzel te institutom TNS Infratest Sozialforschung iz Münchena. Studija se provodi svake četiri godine među mladeži od 12 do 25 godina, a po 16. put financirao ju je naftni koncern Shell.

 

Novac ne čini sretnim, ali pomaže samopouzdanjuBildunterschrift: Großansicht des Bildes mit der Bildunterschrift:  Novac ne čini sretnim, ali pomaže samopouzdanju

Mladi su općenito pragmatični i samouvjereni jer nade polažu u vlastite sposobnosti. Ključ uspjeha je obrazovanje. Odnos prema obrazovanju i početku radnog vijeka osjetno se poboljšala u odnosu na 2002. godinu. Gotovo tri četvrtine ispitanika očekuje da će moći ostvariti svoje planove glede zaposlenja. Ali, kod mladih iz siromašnijih obitelji u to vjeruje upola manje mladih (41 posto). Osobito važnim se smatra obrazovanje u ranom djetinjstvu jer o njemu ovisi i razvitak djeteta i kasnije mogućnosti uspona na društvenoj ljestvici.

 

Sumnjičavi prema etabliranim strankama

 

Kod ispitanika je u usporedbi s ranijim studijama porasla i vrijednost obitelji. Više od 90 posto ispitanika imaju dobar odnos prema svojim roditeljima. Gotovo tri četvrtine ispitanika bi svoju djecu (a žele ih imati 69 posto) odgajali isto tako kao i njih njihovi roditelji.

 

Zanimanje za politiku je također poraslo, iako je daleko ispod razine 70-ih i 80-ih godina prošlog stoljeća. Ali, mladi imaju malo povjerenja u etablirane stranke, kao i u vladu, crkve i velika poduzeća. Povjerenja mladi imaju u policiju, sudove, vojsku, organizacije za ljudska prava i za zaštitu okoliša.

 

Tri četvrtine mladih vide u promjeni klime veliki problem. Dvije trećine ih smatraju da je čak ugrožena čovjekova egzistencija. Polovica mladih zato svjesno štedi energiju. Porastao je i socijalni angažman. Gotovo 40 posto se redovito angažira na socijalnom polju ili društvenim aktivnostima. I tu vrijedi, što je netko obrazovaniji, to češće se angažira u dobrotvorne svrhe.

17.09.2010.

Korak dalje od računala zasnovanih na siliciju



Osoblje odsjeka fizike na IUPIU radi na osnutku mreže laboratorija za kvantnu informatiku u Kini. Ovog ljeta, baš kao i svakog ljeta u zadnjih pet godina, dr.sci. Zhe-Yu "Jeff" otputovao je Kinu gdje radi kao vodeći znanstvenik na utemeljenju mreže laboratorija za kvantnu informatiku.

Zhe-Yu "Jeff" član je znanstvenog osoblja na školi za prirodne znanosti koja radi pod okriljem Indiana University-Purdue sveučilišta u Indianapolisu. Kvantna informatika za prijenos informacija koristi fotone - jedinice svijetla - i jednog bi dana mogla proizvesti nasljednika današnjih, sveprisutnih računala zasnovanih na silikonu.

Uz potporu kineske vlade, dr. Ou, profesor fizike na školi za prirodne znanosti radi na utemeljenju laboratorija za kvantnu informatiku u cijeloj Kini. Istodobno, u tim laboratorijima nastavlja rad na vlastitom istraživanju. Naime, ti su laboratoriji opremljeni najnaprednijom dostupnom tehnologijom.

"Ova je suradnja na dobrobit sviju - od znanstvenika do studenata, kako u Kini tako i na IUPUI-u, iako studenti s IUPUI-a neće putovati do laboratorija. Kineska strana dobiva korisne savjete o načinu na koji bi trebalo graditi moderne laboratorije opremljene naprednom tehnologijom. U tim će laboratorijima raditi kineski znanstvenici i studenti. Ja sam s druge strane u mogućnosti koristiti novu tehnologiju u Kini za dokazivanje teorija o kvantnoj prirodi svjetlosti, teorija koje su formirane na temelju istraživanja provedenih u našim laboratorijima na IUPUI-u. Na taj nam se način otvara mogućnost nastavka naprednih istraživanja na ovom polju. Mi smo sada u mogućnosti testirati nešto što postoji samo u teoriji. Rezultate tih istraživanja možemo potom prenijeti kolegama i studentima na IUPUI-u", objašnjava Ou.

"Sama uključenost Oua u ovaj rad uvelike koristi studentima i postdiplomantima sveučilišta IUPUI. Bilo da se radi o predavanjima ili radu u laboratoriju, zahvaljujući ovoj suradnji poboljšat će se razmjena ideja, omogućit će brojna gostovanja stručnih predavača i otvoriti prostor za mnoge debate", naglašava dr.sci. Gautam Vemuri, profesor fizike i bivši predsjednik odsjeka na sveučilištu IUPUI. "Radi se o jednom od najuzbudljivijih područja moderne fizike. Mi pouzdano znamo da ono što elektroni rade u našim računalima, kako kod kuće tako i u laboratorijima, se može još znatno ubrzati ukoliko uspijemo iskoristiti svojstva fotona. Pomoću valova svjetlosti, informacije se mogu obraditi mnogo brže nego li uz pomoć elektrona. Ovdje se uistinu radi o jednom od najvažnijih područja fizike za ovo desetljeće", zaključuje Vemuri.

Program osnutka laboratorija za kvantnu informatiku pomogao je i osnutak novog područja znanstvenih istraživanja u Kini. Povezao je i neke od najprestižnijih sveučilišta u toj zemlji. Među njima se nalazi i kinesko sveučilište za prirodne znanosti i tehnologiju, nacionalno sveučilište koje se bavi znanstvenim istraživanjima. U osnivanju tog sveučilišta sudjelovali su: kineska akademija za znanosti, sveučilište Tianjin i Normal sveučilište istočne Kine. Ou je ovog ljeta bio stacioniran u Šangaju gdje je surađivao s Normal sveučilištem istočne Kine.



Izvor: http://www.znanost.com/clanak/korak-dalje-od-racunala-zasnovanih-na-siliciju#ixzz0zmLjXYoe
17.09.2010.

Nestaje za 30 do 40 godina, Arktički led topi se neobično brzo


Arktički led topi se neobično brzo

Iako nije rekordni, minimum arktičkog leda zabilježen 2010. treći je najmanji od početka praćenja putem satelitskih snimaka. Potpuni nestanak predviđa se za razdoblje oko 2040. do 2050. godine.

Led u Arktičkom oceanu ove se godine topio neuobičajeno brzo, no ipak se nije smanjio do rekordnog minimuma zabilježenog
2007. Ovo je preliminarni zaključak američkih znanstvenika koji kažu da je ljetni minimum prošao te da led sad ulazi u zimsku fazu rasta.

Iako nije rekordni, minimum arktičkog leda zabilježen 2010. treći je najmanji od početka praćenja putem satelitskih snimaka. Snimka od 10. rujna s tek 4,76 milijuna kvadratnih kilometara leda u Arktičkom oceanu prekrivenih - više nego 2007. i 2008., ali manje nego bilo koja godina od početka praćenja 1979.

Walt Meier, National Snow and Ice Data Center (NSIDC) u Boulderu, Colorado, gdje se podaci skupljaju kaže da se led topio neobično brzo. "Bila je to kratka faza topljenja - period od maksimuma do minimuma bio je kraći nego ikad - no led je bio toliko tanak da se ipak brzo otopio," rekao je.

Zadnjih 12 mjeseci je, gledano globalno, bilo neobično toplo - prema NASA, najtoplijih u zadnjih 130 godina. Ovo je djelomično posljedica El Nino efekta u Pacifičkom oceanu koji utječe na globalno povišenje temperature.

Preostalo je još par mjeseci hladnije klime, no iz NASA poručuju da bi 2010. mogla biti rekordno najtoplija godina dosad.

Ipak prijašnji kompjuterski modeli koji su primjerice predviđali potpuni nestanak leda do 2013. bili su pretjerani, kažu znanstvenici. Za tako nešto trebalo bi nekoliko rekordno toplih godina kao što je bila 2007. "Ali predviđanja da bi led mogao nestati 2040./2050., brojka koja se često citira - to je realno. Podaci koje imamo podupiru ovo razdoblje," objavili su iz NSIDC.
08.03.2010.

tahioni i njihova upotreba

 
 
Zanima me dali je neko sa foruma imao iskustva sa tahionima i kakva su bila? Neznam dali je već bila neka tema koja govori o njima pa ukratko o tahionima:
Šta su tahioni?
Male subatomske čestice bez mase koje se ne mogu mjeriti fizikalnim metodama i napravama za sada.
Brži su od brzine svjetlosti i zbog toga se mogu kretati između dimenzija i svijetova te mjenjati svoju lokaciju veoma brzo.
Tahionska energija je jedna od mnogo forma energija koje nas okružuju i koja je za večinu nas nevidljiva kao i druge energije koje nas okružuju.
Tahionska energija je prvi puta definirana i njeno postojanje je matematički dokazano 1966.g. od strane fizičara Geralda Feinberga koji joj je dao ime tachyon(grčki-rapidno) zbog velike brzine kojom se te čestice kreču.
Ta energija se može koristiti u različite svrhe , od liječenja,pročišćavanja, putovanja kroz vrijeme i razno.
Da bi došli do te energije potrebno je nešto što če privući tu energiju.
Postoje par firmi koje proizvodi predmete koji su antene za tahione i tahionsku energiju. Proces kako se dobivaju ti predmeti povezan je sa kanaliziranjem i bićima iz drugih dimenzija koji su otkrili kako se može privući tahionska energija i sami u tome učestvuju.
Imam neka iskustva sa tim energijama pa me zanima imali netko ko je iskusio tahionsku energiju i kakvi su njegovi dojmovi?
24.02.2010.

Kontakt (1997.)



Prošlo je nešto više od 10 godina otkako je film Kontakt redatelja roberta Zemeckisa ugledao svjetlo dana (točnije mrak kino dvorana, ali nije bitno), o njemu je rečeno već sve što je trebalo biti rečeno, no ipak nije na odmet još se jednom osvrnuti na jedan od značajnijih SF–filmova devedesetih.

Iako se tu radi o visokobudžetnom spektaklu pozamašne minutaže ($90 mil., 2 i pol sata), zapravo se radi o character based filmu koji na zanimljiv način suprostavlja (ali i povezuje) likove potpuno dijametralno suprotnih svjetonazora i uvjerenja.

Centralni lik u filmu je Dr. Eleanor "Ellie" Arroway, predani radio-astronom koji u sklopu projekta SETI (Search For..., dalje znate) osluškuje signale sa udaljenih zvijezda u nadi da će (ma koliko to statistički bilo malo vjerojatno) naići na jedan poslan od strane inteligentnih izvanzemaljskih bića. Razvoj Ellie kao lika pratimo još od ranog djetinjstva kroz niz flashbackova koji nam otkrivaju njenu radoznalu prirodu, ali i upornost i svojeglavost karakterističnu za genijalne umove. Ona odrasta uz samohranog oca Teda, koji već u njenoj ranoj dobi otkriva gore navedene osobine, te ju bezrezervno usmjerava i potiče. Ellie na kraju odrasta u osobu nenadmašna entuzijazma, ali i u okorjelog skeptika, naročito prema "neznanstvenim pitanjima", prvenstveno vezanim uz religiju. Saznajemo kako je još kao djevojčica "izbačena" s vjeronauka jer je postavljala previše (drskih) pitanja, odakle i lagani animozitet naspram "ljudi od boga" i sličnih.

Još jedan bitan protagonist je karizmatični Palmer Joss (Matthew McConaughey), kojeg Ellie upoznaje u Puerto Ricu, a koji je vrlo brzo osvoji svojim (valjda) šarmom. No nemali šok stiže nakon što Ellie sazna da je Palmer zapravo propovjednik (kasnije i predsjednički savjetnik za religijska pitanja). Upravo je između njih dvoje ostvareno nekoliko zanimljivih dijaloga na relaciji religija/znanost, o tome više kasnije.

Nakon što SETI ostane bez financijskih sredstava za istraživanja u Puerto Ricu, Ellie svojim nastupom uspijeva impresionirati ekscentričnog i tajnovitog multimilijardera S.R. Haddena (John Hurt), koji joj omogućuje nastavak istraživanja na novoj lokaciji u New Mexicu. Da će se Haddenu isplatiti investicija, pokaže se kada SETI ekipa napokon primi autentični izvanzemaljski signal, koji stiže iz sazviježđa Vega. A tada, očekivano, opći cirkus! Predsjednikov savjetnik za nacionalnu sigurnost (James Woods) dolazi s vojnicima u namjeri da militarizira projekt, kako zli Veganci nebi izvršili invaziju na Zemlju, dok paralelno iz svih kuteva Amerike (i šire, valjda) pristižu mase NLO-fanatika, religijskih fanatika, znatiželjnika i tko zna kakvih sve čudaka. Ellie uskoro biva izgurana u drugi plan, a zasluge si pripisuju svi osim nje, uključujući Davida Drumlina (Tom Skerrit), njenog nadređenog, koji je, usput budi rečeno, cijeli projekt smatrao gubljenjem vremena.

Iako se na početku čini da signal ne zadrži ništa drugo negoli snimku Adolfa Hitlera pri otvorenju OI u Berlinu, daljnjom analizom otkrije se da se Hitler vratio sa nekakvim tehničkim nacrtima, koje nije bilo moguće dešifrirati. No kluč enkripcije pronalazi Hadden koji ga daje Ellie, ne bi li joj omogućio da se vrati u centar pozornosti. Tada se otkriva prava svrha izvanzemaljske poruke. Tehnički nacrti u detalj opisuju izradu naprave koja će jednog astronauta odvesti u duboki svemir. Nitko ne zna "točno" gdje naprava vodi, a ni na koji način, no unatoč tome, svjetske vlade zajednički financiraju njenu izgradnju. Tada se postavlja pitanje: "Tko ide"? Kandidata je mnogo, Ellie i Drumlin među njima, i iako se Ellie čini kao idealan izbor, ona otpada kad joj Joss Palmer (sada član komisije koja bira putnika), postavi pitanje "vjeruje li u Boga". U uvjerenju da "putnik" treba zastupati većinu Zemljana, a ateisti su u znatnoj manjini, komisija izabire Drumlina. No kako sam Palmer kasnije priznaje, nije želio da Ellie ode jer bi to značilo da je više neće vidjeti (Einstein, relativnost, itd.). Kada pokušaj lansiranja propadne zbog sabotaže od strane vjerskih fanatika/terorista (pri čemu Drumlin pogiba), Ellie dobiva drugu priliku.

Jodie Foster briljira u ovoj ulozi. Vječito sama protiv svih u potrazi za temeljnim odgovorima, prepuštena sama sebi nakon smrti oca. Da je Foster vrhunska glumica, znamo još od "Jaganjaca" u kojima ju ni Anthony Hopkins nije zasjenio. Matthew McConaughey poznat nam je iz mnogo filmova, nekih boljih (odličan u sjajnom "A Time to Kill" Joela Schumachera), ali u poslijednje vrijeme uglavnom osrednjih (romantične komedije itd.). Hollywoodske rutinere (Skerrit, Woods, Hurt) nema smisla stavljati pod povećalo, kao ni režiju višestruko dokazanog majstora Roberta Zemeckisa. Neospornu kvalitetu sama priča duguje velikom Carlu Saganu (SF fanovi, prolistajte malo knjigu "Kozmos", ako već niste), prema čijem je romanu "Kontakt" i snimljen.

Kraj je iznenađujuć, otvara mjesta za nagađanja, ali od mene ga nećete čuti. Nema ni potrebe, gornji tekst ionako sadrži previše spoilera. Ono što zbilja vrijedi prokomentirati su likovi, prvenstveno Ellie i Palmer. Dvoje toliko različitih ljudi, preokupiranih potpuno suprotnim stvarima, koje se na kraju svode na isto. Pitanje "Jesmo li sami u svemiru", suštinski se toliko ne razlikuje od onog "Ima li Boga", a zapravo se odnosi na našu borbu s usamljenošću. Je li čovjek izmislio Boga, kao vječan izvor nade i utjehe, i jesmo li zbilja osuđeni živjeti samo s onim što vidimo oko sebe? Ima li nešto više od toga? Vjera u Boga stvar je osobnog izbora, često je izvor snage u najtežim životnim iskušenjima, a upravo je to ona komponenta koju znanost ne može nadomjestiti. Čak i danas, u doba fantastičnih znanstveno–tehnoloških dostignuća, znanost ne uspijeva odgovoriti na mnoga temeljna pitanja, kako o životu, tako i o svemiru. No uz svo ispunjenje koje nam vjera pruža, prijeko nam je potrebna doza trezvenosti i skepticizma bez kojeg se teško možemo nazivati intelektualnim bićima.

Vjerovanje u izvanzemaljce također nije čisto znanstveno pitanje, no znanost će njihovo postojanje jednoga dana, nadajmo se, ipak dokazati. Teško da će ga osporiti. Jer kako Ellien otac u samom filmu kaže: "Kad zaista nebi bilo nikog osim nas... Bilo bi to jedno strašno traćenje prostora."
24.02.2010.

Nikola Tesla superstar


Dvadeseti vek je pun ličnosti oko kojih se pletu mitovi i čiji život i sudbina nadahnjuju mnoge da njihovu biografiju domišljaju i mistifikuju na najneverovatnije načine. Elvis Prisli, Ajnštajn, Džim Morison, Fulkaneli, Borhes, Dimitrije Mitrinović, Kastro, Tito, Selindžer, subkomandante Markos neki su od njih. Nikola Tesla savim sigurno spada u ovu vrstu fenomena

Nikola Tesla je jedan od onih pronalazača koji su udarili temelje današnjoj "električnoj kulturi" i ubrzali tehnološku revoluciju koja je tokom XX veka potpuno izmenila planetu. Naizmenična i visokofrekventna struja, radio, radar, robotika, rendgenski zraci su neka od polja na kojima je Tesla učinio pionirske korake i zahvaljujući kojima je postigao zasluženu slavu, krunisanu time da je 1960. godine na jedanaestoj Generalnoj konferenciji za tegove i mere usvojeno da međunarodna jedinica za magnetnu indukciju nosi njegovo ime. Ali, zahvaljujući svom karakteru, egzibicionizmu, raznim fobijama, načinu života, neosetljivosti na novac i žene, a naročito zahvaljujući svojim neostvarenim pronalascima koje je s urođenim osećanjem za senzacionalizam spektakularno najavljivao a novinari njima punili stupce, Nikola Tesla je postao predmet raznoraznih mistifikacija, nagađanja i bizarnih reinterpretacija njegovog lika i dela, od onih naučnih, pseudonaučnih, preko umetničkih do okultnih i ezoteričnih.

Bio je čudo svog vremena. Ekscentrik koji je besprekorno elegantan u belom ili crnom smokingu pred zaprepašćenim posetiocima demonstrirao svoje pronalaske koji su tada delovali kao čista magija – propuštao je hiljade volti kroz svoje telo dok su mu iz prstiju vrcale varnice, palio sijalice dodirom, bez kontakta vrteo metalna jaja po stolu, malim oscilatorima izazivao zemljotrese, pravio munje duge 40 metara. Kada je prvi put daljinski pokrenuo maketu broda, zbunjeni posmatrači čuda neviđenog gacali su po vodi bezuspešno tražeći žice. Njegove fotografije eksperimenata iz Kolorado Springsa 1899–1900. na kojima on sedi i čita dok oko njega sevaju veštačke munje od njega su činile čudesnu pojavu. Sa urođenim smislom za xafsing zblanutim novinarima izjavljivao je da je u stanju da raspoluti planetu kao jabuku, da komunicira sa Marsom, da svoje modele mašina konstruiše najpre u glavi i to do poslednjeg šrafa. Nije imao nimalo trgovačkog dara, bio je u stanju da se odrekne miliona dolara, na njemu su se bogatili, krali mu patente, palili laboratoriju. On je živeo asketski, potpuno posvećen svom poslu. Imao je i svoje mušice – brojao je korake u hodu, nikada nije odsedao u sobama čiji broj nije bio deljiv sa tri, plašio se liftova, vožnje fijakerom i dodira tuđe kose, izračunavao zapreminu tanjira i hrane pre nego što bi počeo da jede. Većinu bizarnih detalja iz svog života sam je opisao u autobiografiji objavljenoj 1919. godine u časopisu "Electrical Experimenter" Hjuga Gernsbeka i oni su se prepisivali u svim njegovim kasnijim biografijama. Da je rođen u Smiljanu jedne olujne noći, od oca, pravoslavnog sveštenika, i majke koja je bila toliko spretna da je mogla da zaveže tri čvora na trepavici, da je nekoliko puta u dečaštvu jedva ostao živ, da je patio od čudnih vizija, hipersenzitivnosti i da je do otkrića obrtnog magnetnog polja došao u stanju nervne razdražljivosti recitujući Geteovog Fausta u šetnji kroz budimpeštanski park. Spavao je dva sata dnevno, u poznim godinama bio strogi vegetarijanac, verovao je da je njegovo telo automat, nikada nije primao lekare i opsesivno je bio privržen golubovima. Posle rušenja Vardenklif tornja, zamišljenog kao svetska emisiona stanica, napustili su ga finansijeri i sve više se povlačio u sebe. Za rođendane je imao običaj da primi novinare i da im pripoveda o svojim čudesnim neostvarenim pronalascima i vizijama. Nije onda ni čudo da se oko ovakve jedne ličnosti ispletu najneverovatnije priče niti se treba čuditi umetnicima i amaterima kojima je on bio inspiracija.

Za nešto više od mesec dana u Muzeju "Nikole Tesle" biće otvorena izložba umetničkih predmata iz Tesline zaostavštine, kao i dela umetnika koji su se na svoj način bavili Teslom, od slikara i vajara do karikaturista. On sam je inače bio izrazito netalentovan za crtanje, ali je tokom celog života pokazivao sklonost ka literaturi. Njegovi njujorški prijatelji navode da je govorio osam jezika i da je u originalu znao napamet čitave delove Gorskog vijenca, Fausta, Evgenija Onjegina, Božanstvene komedije, Hamleta, Čajlda Herolda i drugih dela, a naročito je voleo srpsku epsku poeziju. U svojoj autobiografiji čak pominje da je u Ameriku došao sa par dolara i sveskom svojih stihova, koja nije sačuvana. Kasnije je prevodio na engleski pesme Jovana Jovanovića Zmaja i dopisivao se s Lazom Kostićem, koji ga je u pismima nagovarao da se oženi Lenkom Dunđerski. Mark Tven mu je bio prijatelj koji ga je često posećivao u njegovoj laboratoriji u Njujorku, kao i drugi njujorški umetnici u čijem društvu je uživao.

U literaturu je Tesla ušao već za života. Najpre kao lik u Gernsbekovim SF novelama (vidi okvir), ali i kao prototip za junake nekih priča Marka Tvena. Dvadesetih i tridesetih scenografije laboratorija ludih naučnika u holivudskim spektaklima bile su replike Teslinih laboratorija iz Kolorado Springsa i Njujorka, a Teslin kalem bio je u kinematografiji obavezan deo aparature za oživljavanje Frankenšajnovih čudovišta. Tesla je inače voleo film, a jedan od omiljenih bio mu je upravo spektakl horor majstora Džejmsa Vejla Bride of Frankenstein iz 1935. godine – gledao ga je na desetine puta. Posle njegove smrti 1943. njegov mit je polako rastao. Čuveni Bela Lugoši igrao je 1944. vampira u filmu The Return of Vampire rediteljskog para Lu Landers – Kurt Nojman. Kako Kolumbija nije dala prava da se vampir nazove Drakula (iste godine je snimila film House of Frankenstein sa Borisom Karlofim i Džonom Karadinom kao Drakulom), grozni vampir u filmu je nazvan – Tesla. U jednoj epizodi popularnog stripa Supermen iz četrdesetih naslovni junak se suprotstavlja ludom naučniku koji svojim zracima smrti hoće da uništi planetu i koji se, pogađate već, zove – Tesla. U popularnom američkom naučnofantastičnom stripu Transmetropolitan (1997–2002), britanskog scenariste Vorena Elisa u kojem se opisuju avanture ekstravagantnog novinara u multikulturalnom haotičnom gradu budućnosti, pominje se i Oficijelna srpska crkva Tesle (Official Serbian Church of Tesla) čiji vernici veruju u postojanje "polifaznog unutrašnjeg električnog polja" poznatijeg kao "duša". Godine 1956. pojavila se knjiga Margaret Storm Return of the Dove, u kojoj je Tesla junak koji u Ameriku nije došao iz Like, već ravno sa planete Venere, i to jašući na velikoj beloj golubici, e da bi Zemljane naučio da koriste čistu energiju i kontrolišu svoje fizičke i mentalne moći. Ovaj mit će iskoristiti i Dejvid Bouvi u The Man Who Fell to Earth. Lori Anderson će mu na albumu United State Live 1 posvetiti pesme Dance of Electricity i Three Walking Songs (for Tape Bow Violin), a 1986. u Sakrementu će nastati hard rok grupa pod imenom Tesla, koja će između ostalih snimiti albume sa nazivima inspirisanim njihovim omiljenim frikom – Mechanical Resonance, The Great Radio Controversy, Psychotic Supper. Kao lik pojavljuje se u filmu reditelja Ildikoa Enjedija My Twentieth Century, kao i u nedavnom filmu Krega Boldvina Spectres of the Spectrum. Spilberg je još 1991. godine otkupio prava na ekranizaciju čuvene Tesline biografije Margaret Čejni Tesla, čovek van vremena, a za igrane filmove koji bi se bavili Teslom bili su svojevremeno zainteresovani i Dejvid Linč, Robert Zemekis, pa čak i Džek Nikolson. U televizijskoj seriji Tajna Nikole Tesle, urađenoj u jugoslovensko-američkoj produkciji osamdesetih, Teslu je igrao Petar Božović, a Orson Vels čuvenog finansijera Dž.P. Morgana.

Tesla je junak bezbrojnih SF storija, ali i "ozbiljnijih" žanrova književnosti. I danas se u Beogradu igra pozorišna predstava Tesla ili prilagođavanje anđela, urađena po tekstu Stevana Pešića. Crnjanski takođe ima dramu Tesla, dok je kanadski pisac Dejvid G. Frejzer 1995. godine dramatizovao čuveni "rat struja" i sukob između Edisona i Tesle u svojoj drami Teslino električno društvo. U pomenutom ratu za prevlast jednosmerne ili naizmenične struje, Edison je, da bi dokazao štetnost naizemnične struje konstruisao električnu stolicu, koja je u SAD i danas u upotrebi.

Tesla je i junak romana Wildwood iz 1987. američkog kultnog pisca fantastike Džona Farisa, a Luis Perdju je 1985. godine napisao krimi triler pod nazivom Teslina ostavština. U ovom romanu Perdju opisuje Tesline poslednje dane, zatim njegovu smrt (otrovan od strane FBI-ja) i sudbinu njegovih tajnih rukopisa i proračuna koji sadrže tajnu moćnog "Teslinog tajnog oružja", a oko kojih se otimaju razne obaveštajne službe. Priča o famoznom tajnom oružju jedna je od omiljenih misterija koja svako malo puni novine željne senzacija. Po jednoj od mnogobrojnih verzija ove misterije, neposredno po Teslinoj smrti 1943. godine, iz njegove sobe u hotelu Njujorker u Njujorku, FBI je uzeo sve ključne Tesline papire koje sadrže njegove tajne eksperimente i pronalaske – "zrake smrti" (elektrostatički plazmeni snop, čija je replika nedavno napravljena u čuvenoj vojnoj bazi "Rej Peterson" – oružje danas glomazno i neupotrebljivo, ali koje je Tesla nudio svima, od američke i engleske vlade do kralja Aleksandra, i sam izjavljivao da mu je Lenjin za njih nudio tovare zlata), rešenje bežičnog prenosa energije, energetskog štita ili aparata za izazivanje meteorolških poremećaja. Delovi fajlova FBI-ja nastali praćenjem Tesle (kao što su praćeni i ostali američki naučnici) odavno su dostupni na internetu. Inače, fama o Teslinom tajnom oružju dobijala je neverovatne razmere – da su navodno 1993. godine pripadnici zloglasne sekte Aum Šinrijko tražili po Beogradu i Njujorku podatke o Teslinim tajnama, da tajne Tesline spise zapravo čuva famozna Grupa 69 zadužena za paranormalno u Vojsci Jugoslavije, pa čak da se Teslino tajno oružje nalazi u rukama bosanskih Srba, koji su ga svojevremeno čak i isprobali u bosanskom ratu. Sigurno je moguće naći one koji će se zakleti da su ga u Bosni jednom uperili na jednu jedinicu mudžahedina koja je naprosto – iščezla, kao i one koji će vam potvrditi da je čuveni "nevidljivi" bombarder F-117 oboren u Buđanovce baš nekim Teslinim oružjem. Za vreme najbližih ratova moglo se čuti da je Žirinovski doneo u Srbiju nacrt Teslinog oružja neverovatnih sposobnosti pod nazivom "elipton", koji je trebalo da konstruiše izvesni kruševački proizvođač noša koje sviraju. Ispostavilo se da je "elipton" u stvari naziv jedne vrste ruske votke.

Tesla je održavao kontakte sa raznim ljudima koji su se bavili tada modernim okultnim, ezoteričnim i spiritističkim fenomenima, od lorda Kelvina do Vilijema Kruksa. Mihajlo Mihajlov je nedavno posvedočio da se u memorijalnoj biblioteci Edgara Kejsija Virdžinija Bič, poznatog posvećenika u paranormalne svetove, nalazi nekoliko debelih svezaka Teslinih ličnih zapisa na parapsihološke teme. Sam Tesla je prema svakoj vrsti spiritualnog iskustva bio prilično skeptičan, što nije smetalo njegovim tumačima da ga proglase paranormalnim čudom, kao na primer da je u svojim eksperimentima u Kolorado Springsu odredio frekvenciju i vrstu modulacije mentalnog plana živih ljudi, ali i mrtvih s kojima može da komunicira. Svako malo se u časopisima tipa "Treće oko" ili "Zona sumraka" pojave tekstovi kako je Tesla ili još živ, ili se sa onog sveta javlja odabranima, ili sa druge planete šalje poruke Zemljanima, ili reinkarniran u liku nekog osobenjaka hoda Beogradom.

Teslin blizak prijatelj bio je novinar Džulijan Hotorn, sin slavnog Natanijela Hotorna, koji je jednom napisao da je Teslin mozak toliko razvijen da svakako ne može pripadati običnom čoveku, već biću sa Venere, koji je na Zemlju došao da pouči ljude tajnama prirode. Mnogo kasnije neki su u ovo poverovali najbukvalnije. Sekta po imenu Unarius (UNiversal ARticulate Interdimensional Understanding of Science), sa sedištem u El Kajonu u Kaliforniji, veruje da je Nikola Tesla zapravo arhanđel Mihajlo koji je okončao svoje zemaljsko bivstvovanje, Unarijancima se sada javlja iz svoje kuće koja se nalazi na planeti Parhelion u središtu kosmičke federacije Unarius i saopštava svakakve zanimljive stvari koje su oni sabrali za sada u 13 tomova. Inače, Tesla im je jednom prilikom vizuelno preneo sliku svoje sadašnje kuće – to je sedmostepena piramida izgrađena od materijala nalik na staklo, osnove od 1,5 km. Na vrhu zgrade nalazi se veliki projektor nalik na teleskop koji može da odašilje informacije i slike na 33 frekventna područja, odnosno u isto toliko prostorno-vremenskih dimenzija. Unarijanci su inače deo kosmičkog bratstva privremeno zatočenog na Zemlji, sviraju renesansne instrumente, uče o reinkarnaciji arhanđela i čekaju svoju svemirsku braću koja je prošle godine trebalo da dođu da ih pokupe, ali je nešto iskrslo. Imaju kanal na kablovskoj televiziji odakle šire svoja učenja i povremeno organizuju parade kroz gradić, voze se automobilima na koje nakače makete letećih tanjira i natpise "Welcome Space Brothers!".

Za takve stvari najmanje je kriv – Nikola Tesla.


 

Tesla i SF

Hjugo Gernsbek, glavni urednik časopisa "Electrical Experimenter", koji je u nastavcima objavljivao Teslinu autobiografiju, bio je dugogodišnji Teslin prijatelj. Možda se deo razloga za velik broj fantastičnih elemenata u Mojim pronalascima može pripisati uredničkoj umešnosti samog Gernsbeka. Naime, Gernsbek je zaslužio svoje mesto u svetskim enciklopedijama kao rodonačelnik naučne fantastike kao žanra. Ime science fiction prvi put se pojavljuje 1926. godine, i to u časopisu pod nazivom "Amazing stories", koji je pokrenuo upravo Gernsbek. Naučnu fantastiku Gernsbek je definisao kao "očaravajuće povesti u kojima su pomešani naučni fakti i proročke vizije", dok je moto "Amazing stories" glasio: "Ono što je ekstravagantna fikcija danas biće hladne činjenice sutra". Gernsbek je i sam pisao fantastične novele. Ovaj rođeni Luksemburžanin, koji je po dolasku u Ameriku posle nekoliko trgovačkih poduhvata pokrenuo dva naučnopopularna magazina "Electrical Experimenter" i "Modern Electrics", godine 1911. objavio je novelu Ralph 124C 41+, u čijem prvom poglavlju nije teško prepoznati lik Nikole Tesle. U priči The Magnetic Storm, objavljenoj 1926. u "Amazing Stories", Tesla se pojavljuje likom i imenom. Inače, Gernsbek je posle Tesline smrti dao da se izradi njegova posmrtna maska, koja se danas nalazi u Muzeju "Nikole Tesle". Jednu kopiju, obloženu bakrom, držao je na zidu svoje kancelarije. Danas najprestižnija američka nagrada iz oblasti SF-a njemu u čast nosi ime "Hugo's Award".

Filadelfijski eksperiment

Jedna od onih legendarnih priča obavijenih velom misterije o kojoj se pišu knjige i snimaju naučnofantastični filmovi jeste tzv. Filadelfijski eksperiment. Naime, oktobra 1943. u Filadelfiji je navodno izveden tajni eksperiment s magnetnim generatorima, kojim se razarač "eldrige DE-173" usidren u filadelfijskoj vojnoj luci dematerijalizovao, zatim se na nekoliko sekundi pojavio u luci u Norfolku, 350 km daleko odatle, a onda se ponovo materijalizovao u Filadelfiji. Polovina mornara sa broda je nestala, neki su poludeli, neki su se sami od sebe zapalili, a neki su stekli osobinu da se po svojoj volji pojavljuju i iščezavaju. Po jednoj od verzija, eksperiment je urađen na osnovu Teslinih rukopisa koje je posle njegove smrti uzeo FBI. Po drugoj je sam Tesla rukovodio čitavim projektom pod nazivom "Projekat duga" (u koji je, po nekima, bio uključen i Albert Ajnštajn), sve do 1942. kada je namerno počeo da ga sabotira svestan njegovih posledica po čovečanstvo. Zbog toga je Tesla ubijen, a po njegovim proračunima eksperiment je napravljen, ali je nešto pošlo naopako. Kasnije je ovaj projekat nastavljen u smeru ovladavanja "vremenskim tunelima" pomoću kojih se može putovati kroz vreme. Rezultati su naravno bili povoljni, uz jednu teškoću. U prošlost se može putovati bez granica, dok je put u budućnost iz nekog razloga put ograničen samo do 2011. godine, kada će doći ili Vanzemaljci ili Božji sin ili smo ga ugasili.

Srbi i Hrvati

Jedna od najsmešnijih stvari vezanih za Nikolu Teslu je svojatanje od strane Srba i Hrvata. Dok za Amerikance nema nikakve sumnje da je u pitanju američki pronalazač, Tesla je u zavinosti od trenutnih srpsko-hrvatskih odnosa bio srpski, hrvatski ili jugoslovenski naučnik. U Hrvatskoj se često navodi njegova navodna izjava kako se "ponosi svojim srpskim poreklom i hrvatskom domovinom", iako je to formulacija koju je upotrebio Vlatko Maček u jednoj prigodnoj rođendanskoj čestitki, na koju je istim rečima Tesla kurtoazno odgovorio. Poštanske marke s njegovim likom u jednom trenutku imale su i Srbija i Hrvatska i Republika Srpska Krajina. Negova rodna kuća u Smiljanu bila je zapaljena u toku Drugog svetskog rata, a obnovljena 1956. godine, da bi 1976. od nje napravljen spomen-park. Godine 1991. sa nje su odneseni crep, vrata i prozori, a sa gospićkog trga odnesen je i uništen Teslin spomenik, a trg preimenovan. Danas Republika Hrvatska ima orden Red hrvatske Danice s likom Nikole Tesle.

Mesečeva palata

Nikola Tesla se pojavljuje u romanu Mesečeva palata, jednog od najvažnijih savremenih američkih pisaca Pola Ostera. Jedan od junaka romana bio je od detinjstva fasciniran likom i napisima slavnog pronalazača koji je potresao Ameriku. Prvi susret s njim 1900. promeniće tok njegovog života. Drugi će se desiti mnogo kasnije. Oster opisuje ludog i moćnog Teslu u punoj snazi, ali prikazuje i ostarelog, zaboravljenog i propalog pronalazača:

"Jednoga dana, u leto trideset devete... zastali smo da se odmorimo u Brajant parku. Tada sam ponovo video Teslu... Na samo pet metara od nas nalazio se starac koji je hranio golubove. Stajao je, a oni su leteli oko njega, spuštali mu se na glavu i ruke, desetine golubova koji su gukali, srali mu po odeći, jeli s njegovih dlanova dok im je starac pričao nazivajući ih srce, dušo, anđele... Osamdesetogodišnjak. Prozračno beo, mršav, ružno ga je bilo gledati, baš kao mene sada. Umalo da se nasmejem kad sam ga video. Negdanji genije iz svemira, junak moje mladosti. Sada, samo skrhan starac, beskućnik. Vi ste Nikola Tesla, obratio sam mu se, sasvim jednostavno, bez ikakvih formalnosti. Osmehnuo mi se uz blag naklon. Sada sam zauzet, rekao je, možda bismo mogli da porazgovaramo neki drugi put. Okrenuo sam se prema Pavelu i rekao: Daj gospodinu Tesli malo novca, Pavel, verovatno bi mogao da kupi još semenki za ptice. Pavel je ustao, otišao do Tesle i pružio mu novčanicu od deset dolara. Bio je to neponovljiv trenutak, Fog, trenutak koji se ni sa čim ne može meriti. Ha! Nikada neću zaboraviti zbunjenost u očima tog bednika. Gospodin Sutrašnjica, prorok novog sveta! Pavel mu je pružio novčanicu od deset dolara i videlo se kako se bori da ga ne pogleda, da odvoji pogled od novca – ali nije mogao. Stajao je tako, zureći u novac poput kakvog ludog prosjaka. A onda je uzeo novac, zgrabio ga iz Pavelove ruke i strpao u džep. Vrlo ljubazno od vas, rekao je vrlo ljubazno. Dušicama je potrebna svaka mrvica. Zatim nam je okrenuo leđa i počeo nešto da mrmlja pticama. Pavel me je onda odgurao, i tu je bio kraj. Više ga nikada nisam video."

Teslina pesma

Iako je poznato da je Tesla pisao poeziju, sačuvana je samo jedna njegova pesma. Naime, tridesetih godina Tesla se sprijateljio sa danas zaboravljenim nemačko-američkim pesnikom Georgom Silvesterom Virekom. Dopisivali su se i razmenjivali pesme. Tesla je mladog Vireka izuzetno cenio i 31. decembra 1934. posvetio mu jednu od svojih pesama pod nazivom Delovi božanskog ogovaranja – što je i jedina sačuvana Teslina pesma. Kasnije je Virek uhapšen i osuđen kao nemački špijun.

Kroz svemirsku slušalicu
slušam zvezde šta kazuju.
Nekog novog su doveli
pa mu Olimp pokazuju.
"Eno tamo Arhimeda,
sa polugom vazda šeta,
kaže da je materija
isto što i energija,
a zakoni tvoji kruti
da su pusta ludorija."
"Al' na Zemlji ti zakoni
jošte važe i te kako,
a kad čujem sveže vesti,
uopšte mi nije lako.
Top svemirski, kažu, prave
one usijane glave."
"E moj, Njutne, ružno su se
s tvojom slavom našalili,
a nauku tvoju divnu,
naglavce su postavili.
I još neki Ajnštajn, luda,
s tobom hoće da se sprda.
Kaže da je materija
isto što i energija,
a zakoni tvoji kruti
da su pusta ludorija."
"Ja, Kelvine, ne uspevam
te finese da razumem,
makar sam se prevario,
bar sam sve od sebe dao.
Nego, popili smo kafu
i vreme je da se pođe,
a ti reci, tvoj drug Tesla,
hoće l' skoro da nam dođe?"
"Ma taj Tesla uvek kasni,
nema smisla da se čeka,
na tog zaludnog čoveka."
Tad svemirska veza puče
i iz moje slušalice,
više nisam čuo ništa
osim buke sa ulice.
24.02.2010.

Razmisli što jedeš


Pomfrit i hamburgeri prepuni kemikalija

AFP
  • AFP

Bez kemijskih laboratorija i proizvođača 'prirodnih' aroma proizvođači brze hrane nikad ne bi postigli specifični okus svoje hrane. Osim ako bi koristili prave namirnice - a to im je često preskupo.

Davnih dana dok su prodavači hrane na ulicama gurali kolica, hamburgeri su pravljeni od svježeg mesa, a prženi krumpiri od oguljenih, narezanih krumpira. No, danas su se stvari promijenile - mnogi specijaliteti pripremaju se zapravo u laboratoriju. To što u sve živo dodaju šećer moglo bi vas na koncu najmanje brinuti.

Što je to Chicken McNugget?
To bi valjda trebalo biti jednostavno - radi se o pohanoj piletini i kruhu? Ne. McNugget i slični proizvodi u drugim fast-food restoranima vole stvari zakomplicirati. Samo "meso" u McNuggetu sadrži 7 sastojaka, a neke od njih sastavljene su od nekoliko dodatnih. Uz piletinu u "mesu" je voda, škrob, dekstroza, ulje šafranike, natrij fosfati i ekstrakt kvasca. U kruh se dodatno stavlja još 20 sastojaka. No McDonaldsov obrok je još i prirodan usporedi li se s primjerice Wendy’s Chicken Nuggets od 30 sastojaka ili Burger King Chicken Fries koji je sastavljen od 35 sastojaka.

Okus McDonaldsovog pomfrita?
Okus pomfrita imao je značajnu ulogu u uspjehu McDonald'sa jer je prodaja pomfrita profitabilnija od prodaje hamburgera. No osebujni okus nije posljedica određenog soja krumpira ili tehnologije prerade. Tajna je dugo ležala u ulju za prženje koje sastojalo od mješavine 7 % ulja sjemena pamuka i 93% goveđeg loja. Mješavina je ipak sadržavala previše zasićenih masti pa od 1990-ih prelaze na čisto biljno ulje. Problem okusa riješili su dodajući 'prirodne arome'. Ova misteriozna fraza odgovor je na pitanje oko većine okusa u restoranima brze hrane i većine polugotovih i gotovih obroka. Naime, ambalaža je najčešći razlog zašto neki proizvod kupujemo po prvi put. Osebujni okus koji se uglavnom može zahvaliti 'prirodnoj aromi' razlog je zbog kojeg ga kupimo drugi put.

Sam pomfrit sastoji se od krumpira, biljnog ulja, citrične kiseline, dekstroze, natrij pirofosfata, prirodne arome govedine i soli. Priprema se u mješavini ulja koja sadrži i citričnu kiselinu i dimethilpolisiloksan protiv pjenjenja.

Što je Filet-O-Fish?
Najpoznatiji riblji sendvič radi se uglavnom od oslića. U prošlosti McDonald’s je kupovao po 15 milijuna tona oslića godišnje no apetit za ovom ribom je toliko narastao da su mnoge zemlje ograničile izlov. Ipak ne treba se zato brinuti da će i McDonald’sovih Filet-O-Fish biti manje. Oslića nadomještaju druge bijele ribe, a jednom kad se sprže i prerade malo tko primijeti razliku.

Što pojedete u sendviču od zimske salame?
Salame su tako misteriozne. Govedina? Svinjetina? Uzmete li salamu kakvu nude u Subwayju jest ćete i govedinu i svinjetinu. Većina salama radi se od ostataka mesa zaostalih na kostima tako da ništa ne propadne. Ovo meso se zatim prerađuje uz laktičnu kiselinu i dodaje obilje soli i začina. Sveukupno salama sadrži nekih 15 sastojaka.

Stariji postovi

<< 10/2010 >>
nedponutosricetpetsub
0102
03040506070809
10111213141516
17181920212223
24252627282930
31

MOJI LINKOVI

extra sajtovi za one koji zele nesto novo
www.watchtower.org www.mobile.ba
www.jw.org www.jahorina.org www.pale.net
www.banjalukafair.com







MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
11239

Powered by Blogger.ba